GLADIŠ
GLADIŠ
Latinski: Ononis spinosa L.
Engleski: Restharrow, Spiny restharrow, Thorny restharrow
Njemački: Dornige Hauhechel, Eindorn, Weiberkrieg
Francuski: Arrete-bouf, Bugrane épineuse, Ononos epineux
Talijanski: Anonide stancabue, Bonaga, Bulinaca, Fermabove, Medica spinosa, Stancabue, Ononide spinosa
Esp: Balomaga, Detiene bueyes, Espinilla, Gatilla, Gatuna, Gatuna, Hierba toro, La asnillo, Peine de asno
Sinonimi: Ononis antiquorum Briqu., Ononis arvensis L., Ononis campestris Koch et Ziz., Ononis legitima Briqu.
Obitelj: Bobova (Fabaceae ili Leguminosae)
Narodni: Zečji trn, bijeli trm, bodež, bodljikavi gladiš, vodotirka, volca, vučiji trn, vučitrn, gladež, gladiž, gladiš, gladiševina, gladišina, gladiška, gladišnik, gladišc, gladišcika, gladušac, gladuška, grebenika, grebenka, grmotrn, zelje kokorovo, iglica, kraljevska salata, lipnica, mača , macac trnoviti, milotrn, obićni zečji trn, rabuž, runjavi zečak, rupni trnic, tarn zečji, trnic rupni, trnoviti zečji trn
Biljke ove obitelji najčešće zovemo mahunarkama (zbog karakterističnog ploda mahune) ili leptirnjačama (zbog izgleda cijveta). Fabaceae su monofiletska grupa biljaka. Pretpostavlja se da je predačka grupa svih Fabaceae započela svoju diverzifikaciju pre oko 60 miliona godina, a da su se glavne grupe odvojile več prije oko 50 miliona godina.
GLADIŠ - DETALJI
Opis:
Gladiš je samonikla, višegodišnja, zeljasta biljka ili polugrm, koja se kao korov teško iskorjenjuje, pošto ima prilično žilav, drvenast i podosta dugačak korijen (do 60 cm).
On raste vrlo sporo, razgranat je na više glava, iskrivljen, vijugav i uvijen oko svoje osi. Obično je plosnat do valjkast a dostiže debljinu najviše do 2 cm.
Izvana je sivkasto-krem, naboran a ponekad uzduž raspuknut i raščupan u vlakna.
Biljka naraste od 30-50 (rijetko 70) cm i dosta je razgranata. U prvoj godini života zečji trn razvija samo jedno stablo. Ono se u narednim godinama umnožava, pa iz istog korena može da izbije oko 40 (četrdeset) novih stabljika.Večina njih je uspravna ili su ustajuče.
Glavna stabljika je žuckasto-bijela, a njena osnova (baza) uglavnom je drvenasta. Iz pazuha listova izbijaju brojne grančice.
Na njima ima malo lišča a završavaju se čvrstim, ponekad razgranatim trnovima. Oni pri ubodu izazivaju jaku bol.
Ljetorasti imaju crvenkastu koru prekrivenu običnim žljezdastim dlačicama. Sa starošču stabljike ogole.
Miris i okus: Miris biljke je slatkast, poput drva, podsjeća na sladić
Svježe iskopano korijenje širi većinom izraziti miris na koze. Okus biljke je pomalo neprijatan, dok je korijen više oštrog, trpkog i nadražujućeg okusa.
Vrijeme cvatnje: Od lipnja do rujna.
Stanište: Gladiš se uglavnom pojavljuje na suhim i mršavim tlima oranica, pašnjaka i livada te uz rubove šuma.
Biljka voli tlo koje sadrži vapno.
Jakim gnojenjem i polijevanjem tla gnojnicom biljka brzo nestaje sa staništa.
Možemo je uočiti i na brdskim terenima među pašnjacima i livadama klase Festuco-brometea (Masobromion), te uz rubove i proplanke listopadnih i prorijeđenih borovih šuma, sve do subalpske regije i nadmorske visine od 1300 m.
Ljekoviti dijelovi biljke: Kao droga sabire se korijen od starijih biljaka (Radix Ononidis). Kopanje korijena vrši se u proljeće ili u jesen, pri čemu treba oprezno postupati jer ozljede s jakim trnjem teško zacjeljuju.
Kako korijen raste okomito u zemlji, to je i njegovo iskapanje dosta otežano pa se vrši samo onda kada je zemlja dovoljno navlažena.
Deblje se korijenje radi lakšeg sušenja uzdužno razreže, može ga se radi boljeg sušenja i nanizati i objesiti na prozračno mjesto na tavanu.
Cvijet - plod:
Cvjetovi gladiša su hermafroditni (imaju muške i ženske organe). Iako su vrlo lijepi, oni ne nude nektar, jer im se svih 10 (deset) prašnika spajaju u jednu cijev.
Oprašivanje se obavlja tako što insekti posetioci izvrše kompresiju na deo cveta i spontano aktiviraju mehanizam ispunpavanja polena.
Pčele su glavni oprašivaci.
Leptirasti cvjetovi nalaze se na trnovitim izdancima u pazušcima listova, a boje su grimizno-crvene. Biljka cvate čitavo ljeto.
Prema veličini i obliku cvijeta i drugih biljnih dijelova, te prema tome da li su izdanci stabljike trnoviti ili ne, razlikujemo više podvrsta.
Plod je izduženo kosa, kratka i zdepasta mahuna duga od 0,7 - 1,0 cm, a široka 0,5 cm. Ima ovalan i blago splošten oblik, a izvana je prekrivena mekanim dlačicama i žlijezdama.
U sebi nosi jednu eventualno dvije sjemenke.
One su okruglaste, bradavičaste i poprskane tamnijim pjegama.
Sjemenke sazrijevaju od srpnja do listopada.
Ljekovite i djelotvorne tvari:
U korijenu su kao ljekovite i djelotvorne tvari utvrđene: eterično ulje i masno ulje, guma, škrob, šećer, bjelančevina, smola, tanin, citronska kiselina, fitosterin, nekoliko glikozida, kao onoin i ononit i dr.
Sastojci koji se nalaze u ovoj biljci su fenoli, koji smanjuju upalne procese, lektini, medikarpini i triterpenoidi.
Korijen gladiša ne djeluje uvijek na izlučivanje mokraće, tome je uzrok prisutnost saponina. Čini se, naime, da na određenim staništima biljka ne stvara saponine ili ih stvara vrlo malo pa to uzrokuje smanjeno djelovanje na izlučivanje mokraće.
U početku primjene čaja utvrđeno je vrlo intenzivno izlučivanje mokraće i vode iz organizma da bi brzo nakon toga prestalo.
Povišena doza upotrebe čaja ne uzrokuje istovremeno i povećanje izlučivanja pa se tim više kura s čajem mora prekinuti i nakon stanke od 4-7 dana ponovo nastaviti. Nakon toga vremena, iako individualno različito, nastupa ponovo jače izlučivanje vode i mokraće.
Ljekovito djelovanje:
Korijen vrijedi u prvom redu kao dobro sredstvo za izlučivan je mokraće, to znači sprečava stvaranje kamenaca i pijeska.
Korijen gladiša daje dobre uspjehe u liječenju kod vodene bolesti, a naročito kod sakupljanja vode u trbušnoj šupljini, nadalje kod oteklina koje su uzrokovane sakupljanjem vode u određenom dijelu tijela (edemi), kod upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubregu, kod katara mjehura i kamenaca u mjehuru, kod gihta, reume i kroničnog reumatizma zglobova.
- Za lijek se upotrebljava korijen i lišće.
- Korijen se skuplja nakon treće godine u jesen ili četvrte u proljeće.
- Čaj od lišća i korijena zečjeg trna staro je i prokušano sredstvo protiv gihta, podagre i najtvrdokornijeg zastarjelog reumatizma.
- Za čaj se uzme na šalicu vode 5–6 g osušenog i u prah istucanog korijena ili se pomiješa po pola s osušenim lišćem, potopi 12 sati u istoj vodi u kojoj je potopljeno 10 minuta kuha i pari još 20 minuta.
- Ovog čaja treba 2–3 šalice dnevno popiti.
- Kod bolesnika koje je reuma kao bogalje uz krevet prikovala i gdje nijedan lijek nije pomogao, pijenjem ovog čaja nastupila je olakšica već nakon 5–8 dana.
- Protiv vodene bolesti, kamena i otvrdnuća žlijezda, izvrstan je lijek kada se uzme 3 dag korijena i zelene mlade stabljike od peršina i po 6 g osušenog korijena od zečjeg trna, preslice i istucanih boba smrekovih, s četvrt litre vode i četvrt litre vina, 12 sati se potopi, 10 minuta kuha s 1–2 žlice meda i još ostavi 20 minuta poklopljeno.
- Ovaj čaj odlično odvaja mokraću i s mokraćom sve zle tvari iz tijela i krvi, a bez svake pogibelji za bubrege i cjelokupan organizam.
GLADIŠ
Primjena u pučkoj medicini:
Gladiš je već u starom vijeku imao mnogostranu primjenu u pučkoj medicini. Jedna prastara mudra izreka u pučkoj medicini glasi: "Uzmi pravovremeno čaj od gladiša, jer on čisti krv!"
Korijenova kora, kuhana u vinu, uzima se za rastvaranje kamenaca, a služi i protiv žutice.
Ako se korijen kuha u octu i taj se uvarak drži u ustima, to ublažuje zubobolju.
Liječenje krastavih rana pospješuje se ako se lanena krpa umoči u uvarak korijena u octu i to položi kao vlažni i topli oblog na rane.
Kod grčeva u prstima i listovima s uspjehom se primjenjuje kao sredstvo za masiranje uvarak korijena u bijelom vinu.
Kod teškoća pri mokrenju uzimaju se 3 dijela korijena gladiša i po 1 dio plodova borovice, korijena peršuna i poljske preslice. Od te mješavine uzme se 1 čajna žlica za 1 šalicu oparka i piju se dnevno po 3 šalice.
U pučkoj medicini upotrebljavaju se svježi listovi i cvjetovi kao oblozi kod svrbeža kože.
Istovremeno treba piti čaj za čišćenje krvi.
Farmakološka svojstva:
Biološki aktivne materije iz gladiša pri medicinskoj upotrebi mogu u manjoj mjeri povisiti arterijski krvni tlak, kao i amplitudu srčanih kontrakcija. Imaju svojstvo spriječavanja zgrušavanja krvi, a pri dužoj upotrbi djeluju na smanjenje tjelesne težine.
Glavno svojstvo ove biljke je njen diuretični učinak na organizam, pored toga gladiš vrši indirektnu prevenciju nastanka kamena i pjeska kako u bubrezima tako i mokračnoj vrečici.
- antitusik - sredstvo za ublaživanje i stišavanje kašlja
- adstrigent - sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva; smanjuje upale sluzokože i kože
- analgetik - sredstvo za ublaživanje i otklanjanje bolova
- antiastmatik - sredstvo za liječenje astme
- antiinflamatorik - sredstvo protiv upala
- antipiretik - sredstvo za snižavanje povišene tjelesne temperature
- depurativ - sredstvo koje čisti
- dijaforetik - sredstvo za stimuliranje znojenja
- diuretik - sredstvo za poboljšavanje lučenja mokrače
- ekspektorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološkog bronhijalnog sekreta
- holagog - sredstvo koje pojačava stvaranje žuči
- hemostatik (hemostiptik) - sredstvo za zaustavljanje krvarenja
- kardiotonik - sredstvo za jačanje rada srca
- sedativ - sredstvo za umirenje, protiv pojačane nervne razdražljivosti
- laksativ - sredstvo za pražnjenje crijeva
- metabolik - sredstvo koje regulira metaboličke procese u organizmu
GLADIŠ
Općenito:
Ime roda vodi porijeklo iz grčkog jezika.
Izvodi se od riječi onos = magarac i oninemi = koristiti, u smislu da se radi o omiljenoj travi kojom se hrane magarci.
Ime vrste dolazi iz latinskog spinosus = trnovit, što asocira na sam izgled biljke
Sasvim mladi listovi gladiša koriste se za spravljanje variva i juha (okus je sličan grahu), a sviježi cvjetovi mogu poslužiti kao ukras na salatama i predjelima.
Mladi izdanci gladiša nekada su se koristili za bojenje (zelena, žuta ili crvena boja).
Pčele rado posječuju gladiš, ali se ne zna zašto, jer cvjetovi ove biljke ne izlučuju nektar.
Nalazi primjenu i u veterini. Čaj od listova gladiša daje se konjima kad ne mogu mokriti.
Dok je mlad gladiš predstavlja dobru krmnu hranu. Omiljena je poslastica magaraca.
Uzgoj:
Gladiš se lako uzgaja i daje dobre prinose. Voli svjetlost i dobro je prilagodljiv umjerenoj vlažnosti (mezofit). On može rasti na zemljištu sa skromnim sadržajem mineralne prehrane (mezotrof).
Ova sposobnost zasnovana je na činjenici da je gladiš azotofiksator, pa može vršiti fiksaciju (vezivanje) atmosferskog azota.
Na čvoričima (nodusima) njegovog korjena žive bakterije iz roda Rhisobium koje omogučuju ostvarenje vrlo produktivnog simbiotskog odnosa.
Najbolje vrijeme za direktnu sjetvu gladiša je sredina proljeća. Sjeme teško niče, pa ga prethodno treba stratificirati. Ova operacija obavlja se tako da sjemenke "nahranimo" (zasiječemo im tvrdu opnu) ili ih pak potopimo u toplu vodu gdje ostanu 24 sata.
Ovako pripremljeno sjeme sije se direktno na mjesto predviđeno za uzgoj biljke. Dubina sjetve iznosi od 2-3 cm, a međuredno odstojanje je 45 cm. Sviježe ubrano sjeme posjeduje visoki stupanj klijavosti od 90%.
Prinos sjemena iznosi 30 g/m2. Postoji i drugi način sadnje: sjeme se sije u hladne gredice u jesen, a kad "flanci" ojačaju odvajaju se iz rasadišta i pikiraju u pojedinačne teglice. Ovako školovane sadnice iznose se na objekat i sade na stalno mjesto rasta, kasno u proleće ili početkom ljeta. Biljku treba saditi na svijetlim mjestima, a kvaliteta zemljišta nije previše bitna. Gladiš ne treba jako poljevati i gnojiti jer to obavezno izaziva njegovo uginuće.
Napravite sami:
Priprema čaja: uzmu se 2 čajne žlice, za 1 šalicu čaja, sitno izrezanog korijena i stave se na močenje kroz 8 sati. Nakon toga se kratko prokuhaju i odmah procijede, a čaj se pije isključivo bez šećera.
Utvrđeno je da čaj od gladiševa korijena pobuđuje rad probavnih žlijezda pa se time sprečava lijenost crijeva.
Također se pospješuje i djelatnost žlijezdi bronhalne sluznice, a time se pospješuje ozdravljenje bronhalnog katara.
Povoljno djelovanje na cjelokupnu izmjenu tvari dobro utječe na ozdravljenje suhih i vlažnih ekcema i to onih koji uzrokuju jaki svrbež.
Tinktura od korjena gladiša: 3 (tri) velike žlice sviježeg korjena gladiša preliti sa 200 ml lozovače ili 70% alkohola. Sadržaj čuvati 10 (deset) dana na hladnom mjestu uz povremeno protresanje, a potom ga procijediti. Koristiti po 10-20 kapi rastvorenih u vodi 3-4 puta dnevno.
Gladiš žuti - Sarothamnus vulgaris L.
Naraste do dva metra. Stablo mu je uspravno, oštrih rubova sa golim granama. Sitni trolisni listići obrnuto su jajasti s peteljkom, poredani su u obliku spirale, meko su dlakavi. Cvjetovi su zlatno žuti i ugodnog mirisa. Plod mu je crna plosnata mahuna po rubu dlakava i puna sjemenki.
Sadrži eterično ulje, alkaloid, boju, gorčinu i tanine.
Cvijetne grančice upotrbljavaju se za jače mokrenje, čišćenje krvi i kod bolesnih bubrega. Čaj od cijele biljke smanjuje krvni tlak, proširuje krvne žile.
Pripema se tako da manju žlicu biljne droge prelijemo sa dva decilitra ključale vode, i poklopljeno ostavimo da odstoji 15-20 minuta.
Jestivi dijelovi: Cvijeće.
Koristi kao: Kava, začin. Cvjetni pupovi se kisele i koriste kao zamjena za kapare. Oni također mogu biti dodaci salatama. Pečeno sjeme je zamjena za kavu.
Gladiš žuti - Sarothamnus vulgaris L.
Oprez:
Pri normalnoj upotrebi gladiša nije škodljiv, ali treba biti oprezan kod edema nastalih uslijed srčane i bubrežne insuficijencije.
Ne preporučuje se njegova upotreba tijekom trudnoče i dojenja, a naročito kod visokog krvnog tlaka i tromboflebita.
