New World KOVAL | Croatia

Eterična ulja su smjese hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljnog materijala destilacijom ili tiještenjem.

Eterična ulja zbog malih molekula i lipofilnosti kroz kožu veoma brzo ulaze u organizam. Da bismo smanjili brzinu ulaska, eterična ulja na kožu nanosimo razrijeđena u biljnim uljima. Time postižemo nekoliko ciljeva: smanjujemo eventualna oštećenja kože do kojih može doći zbog nanošenja čistog eteričnog ulja na istu, spriječavamo nagli ulazak eteričnog ulja u organizam (neka ulja sadrže toksične sastavnice, i zbog naglog ulaska u organizam mogu izazvati neugodne nuspojave).

Također, sporija apsorpcija omogućava duže prisustvo terapijskih sastavnica u krvi, ili na ciljanom tkivu. Stoga, eterična ulja se gotovo nikada ne nanose nerazrijeđena na kožu!

Da bi eterična ulja osim ugodnog mirisa imala terapijsko, psihoemotivno i energetsko djelovanje potrebno je da budu prirodna i kvalitetna. No na tržištu ima svakojakih ulja sumnjive kvalitete pa pri kupovini treba biti vrlo oprezan.

Eterična ulja često se patvore sintetskim spojevima, skuplja se ulja miješaju sa jeftinijima sličnog mirisa, dodaju im se razni kemijski aditivi ili se podvrgavaju dodatnim kemijskim procesima (deterpenizacija, peroksidacija…). Jedan od sigurnih načina da utvrdite radi li se o kvalitetnom ulju jest da provjerite etiketu na bočici. Ako je ulje tzv. aromaterapijske kvalitete ono će na bočici imati napisano slijedeće: Nastavi dalje... »

Pojam kristalizirane tvari, tj. kristala, podrazumijeva sređen raspored atoma u prostoru unutar uzorka i to takav raspored koji će dati difraktogram kojeg ćemo moći indicirati Müllerovim indeksima.

Struktura kristala i minerala: Kristalna struktura predstavlja geometrijsku prostornu uređenost atoma u unutrašnjoj građi minerala. Postoji 14 osnovnih trodimenzionalnih kristalnih rešetki po kojima su atomi uređeni. Svaka od njih pripada nekom od šest kristalnih sustava.

Osobine kristala i minerala: U osobine minerala spadaju parametri koji služe za opisivanje minerala i identifikaciju a to su: boja minerala, boja ogreba, sjajnost, cepljivost, prijelom. Pored ovoga bitan parametar za identifikaciju minerala je tvrdoča i magnetičnost minerala. Za identifikaciju minerala ispituje se habitus (oblik), kristalna sistema, test na okus, miris, test klorovodoničnom kiselinom.

Boja minerala može biti: idiokromatska, alokromatska, pseudokromatska.

Idiokromatska boja je ona koja potječe od minerala, odnosno njegova osobnoa boja koja ovisi o kemijskom sastavu i od strukture minerala. Alokromatska boja se javlja kao posljedica uklapanja drugih mineralnih vrsta u procesu nastanka minerala.

Pseudohromatska boja nastaje od promena po površini minerala koje su u vidu skrame. Boja minerala je jedan od parametara za identifikaciju minerala pri čemu jedan mineral može imati neku boju (npr. Sumpor je žute boje) ali ukoliko u sebi sadrži primjesu (mikroelement - mala količina nekog elementa) ovisno o vrsti primjese boja može biti i značajno promijenjena. Nastavi dalje... »

Znanstveno je dokazano da pojedine namirnice koje unosimo u organizam različito djeluju na raspoloženje. Pravilnim odabirom hrana nas može oraspoložiti, ali i spriječiti razvoj pojedinih bolesti. Zdrava i uravnotežena prehrana osnovna je pretpostavka dobrog zdravstvenog stanja i raspoloženja, i trebala bi vas zaštititi od nedostatka pojedinih nutrijenata koji mogu uzrokovati razdražljivost, umor i loše raspoloženje.

Minerali su mikronutrijenti anorganskog ili anorgansko-organskog porijekla i neizostavni su dio naše prehrane. Oni su neobično važni za ljudski organizam, jer ih tijelo ne može samo stvoriti i koristiti prema svojim potrebama. Oni su esencijalne tvari. Tu spadaju: kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij, klor, željezo, cink, jod, selen, bakar, mangan, fluor, krom, kobalt, molibden, nikalj, silicij.

Minerali imaju i gradivnu ulogu, npr. kosti, zubi itd., gdje naročito sudjeluju kalcij, magnezij i fosfor.

Osim ove uloge, minerali sudjeluju u kontroli ravnoteže tekućina u tkivima, mišićnoj kontrakciji, funkcioniranju živaca, izlučivanju enzima kao i stvaranju krvnih zrnaca. Nastavi dalje... »

Poput suhog voća, žitarica i mahuna i sjemenke u sebi sadrže visoko vrijedne tvari: bjelančevine ili proteine te velike količine vitamina E.Sadrže i sve vitamine B skupine (osim B12) koji osiguravaju pravilnu izmjenu tvari, pravilnu podražljivost nervnog sistema te čuvaju zdravlje kože, kose i noktiju. Nije zanemariva ni količina prehrambenih vlakana, jer su upravo to tvari koje se preporučuju u prehrani kako bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i time djelotvorna detoksikacija organizma. Rijetko koja namirnica obiluje vrijednim tvarima, a da je toliko zanemarena u našoj prehrani poput sjemenki.

Koštice marelica najbogatiji su izvor vitamina B17 za koji neki medicinski stručnjaci i neovisni biolozi smatraju da pomaže u liječenju zloćudnih bolesti. Koštice marelice mogu se konzumirati same, no kao i ostale orašide, moguće ih je pomiješati s pahuljicama, žitaricama ili dodati salatama.

Sjemenke lana u posljednje se vrijeme polako ali sigurno penju na postolje supernamirnica. Glavnina razloga ovome leži u činjenici da sjemenke lana sadrže na desetke hranjivih tvari: linolnu (omega-6), oleinsku (omega-9), te palmitinsku masnu kiselinu, a više od polovice masnoća sadržanih u lanu, čini alfa linolenska kiselina (omega-3). -Orah, Bundeva, Konoplja, Lan, Sjemenke marelice, Sezam, Lješnjak, Suncokret sjemenke... Nastavi dalje... »

Ljudi su od davnina u prirodi pronalazili lijekove za ublažavanje zdravstvenih tegoba. Povijesni izvori otkrivaju da ljekovito bilje koristi se već 16.000 godina. Prvi pisani zapis o ljekovitim svojstvima biljaka potječe od starih Sumerana 3000 godina prije Krista. Stari Babilonci 3000. godine prije Krista izrađivali biljne tablete sa glinom. Pitagora je u 6. st. prije Krista osnovao školu koja je podučavala i liječenje biljem.

Neki su narodi razvili sustave prirodne medicine koji su i danas rasprostranjeni i cijenjeni - primjerice indijska Ayurveda i tradicionalna kineska medicina. Kozmetička uporaba bilja datira od prije 7000 godina, od ranih plemena oko Nila, koja su bojila svoje mrtve biljnim bojama kako bi sačuvala tijelo i učinila ga privlačnijim za podzemni svijet.

Početkom 19. stoljeća, znanstvenici su stekli mogućnost analize aktivnih sastojaka biljaka. S vremenom su naučili stvarati kemijske verzije biljnih spojeva i proizvoditi sredstva, koja nisu imala veze s biljkama. Tako je zbog napredovanja farmaceutske industrije biljna medicina dospjela u drugi plan. Međutim, u zadnjih tridesetak godina biljna medicina doživljava preporod. Danas sve više ljudi u prirodi pronalazi rješenje svojih zdravstvenih problema.

Bilje danas ponovno pobuđuje veliko zanimanje. Raste svuda oko nas, lako ga je uzgajati i preraditi, nije opasno za okoliš, a što je najvažnije mnogo manje šteti od mnogih umjetnih sastojaka, a koje nalazimo u skoro svim lijekovima, kozmetičkim preparatima i tvorničkoj hrani.... Sve o bilju... »